Rani život i umjetničko obrazovanje
Félix-Auguste Clément rođen je u Donzèreu, u Francuskoj, 20. svibnja 1826. godine. Njegove su rane godine oblikovane tišinom i disciplinom formalnog studija. Između 1843. i 1848. godine boravio je u École nationale des beaux-arts de Lyon. Tamo je, pod vodstvom Jean-Claudea Bonnefonda, usvajao temeljne mehanizme svog zanata prije nego što se usmjerio prema središtu francuskog umjetničkog svijeta.
Godine 1848. stigao je u Pariz kako bi upisao École des Beaux-Arts. To razdoblje studija odvelo ga je u atelje Michela Martina Drollinga i François-Édouarda Picota. Te je godine proveo usavršavajući svoju tehniku i promatrajući nijanse svjetla i forme pod njihovim mentorstvom. Njegov napredak kroz ove institucije donio je značajno priznanje 1856. godine, kada je dodijeljena prestižna nagrada Prix de Rome. Ova čast uslijedila je nakon njegovog slikarstva koje prikazuje povratak mladog Tobije, djela koje je označilo odlučujući trenutak u njegovom ranom razvoju.
Putovanja i orijentalističke narudžbe
Nakon nekoliko godina provedenih u Rimu, Clément je 1862. godine otputovao u Egipat. Tamo je svoje vrijeme provodio skicirajući drevne spomenike i vješto hvatajući scene iz princova dvorskih aktivnosti. Njegovo prisustvo u ovom regiji donijelo je brojne narudžbe, od kojih su mnoge došle izravno od Khediva. Kroz nepregledni krajolik, on je dokumentirao svjetlost i arhitektonske strukture tog područja, pretvarajući trenutke u vječnost.
Njegov rad u Egiptu obuhvaćao je i posebnu narudžbu princa Halima za ukrašavanje palače Choubrah u blizini Kaira. Za taj je zadatak oslopio svoje platno na djelo Scènes de chasse à la gazelle. Ova djela bila su usredotočena na specifična kretanja i ambijente lokalnog okruženja, oda koja slavi dinamiku prirode. Do 1868. godine, Clément se vratio u Francusku.
Kasnije je francuska vlada zatražila od njega putovanje u Padovu. Njegov je zadatak bio kopiranje djela slavnog Andrea Mantegne. Taj je rad odveo u samostan Eremitani, gdje se posvećeno usredotočio na postojeće freske, tražeći njihovu dušu kroz vlastiti kist.
Izložbe i profesorska karijera
Prisutnost Clémenta na međunarodnoj umjetničkoj sceni obilježena je brojnim značajnim izložbama koje su mu donijele priznanje. Svoje radove predstavljao je na Drugoj godišnjoj međunarodnoj izložbi u Londonu 1872. godine, a godinu dana kasnije sudjelovao je na Expoima u Beču 1873. Njegova umjetnost bila je prisutna i na Svjetskoj izložbi u Parizu 1878. godine, a ti se nastupi omogućili njegovim scenama da dođu pred široku publiku diljem cijele Europe.
Između 1874. i 1877. godine, Clément je obnašao položaj profesora u École Nationale u Lyonu. To razdoblje poučavanja omogućilo mu je da svoje tehničko znanje prenosi u akademskom okruženju. Nakon te tri godine, napustio je tu ulogu i odluka o odlasku u mirovinu značila je kraj njegovog nastavničkog angažmana. Njegov boravak u Lyonu ostaje izrazito značajno poglavlje u njegovom profesionalnom životu, smješteno između njegovih prostranih putovanja i posljednjih životnih godina.
Uočena djela i stil
Clémentov potez kistom često se zadržava u pejzažima i portretima koji su definirani živopisnim bojama. Njegov je dar bio u tome kako je uspio uhvatiti likove koji nose duboki osjećaj plemenitosti, često zadržavajući se u hieratičnim, nepomičnim pozama. Ti se subjekti čine pribranima i stabilnima, kao da su uhvaćeni u trenutku tihe, gotovo sakralne ritualnosti. Njegovo radno stvarstvo kreće se između prostranog svjetla pejzaža i specifičnog, detaljnog prisustva pojedinca.
U njegovim prikazima svakodnevnog života primjećuje se snažan fokus na specifičnosti okruženja. Jedno takvo djelo, Women Selling Water and Oranges on the Road to Heliopolis, Near Cairo, odaje interes za teksture određenog mjesta. Drugo djelo, Vendeuses d'oranges à Héliopolis, čuva se u muzeju Musée des Beaux-Arts u Niceu. Ove slike odražavaju vrijeme koje je proveo promatrajući svjetlost i ljude tog regije.
- Women Selling Water and Oranges on the Road to Heliopolis, Near Cairo (1872)
- Vendeuses d'oranges à Héliopolis
Kasne godine i smrt
Posljednje godine Clémentove karijere obilježene su teškom borbom s vlastitim zdravljem. Godine 1877. njegov rad na povjerenjskom zadatku kopiranja Mantegne freske u Padovi prekinut je u neobičnim okolnostima. Zadatak koji se odvijao u samostanu Eremitani ostao je nedovršen zbog njegovog opadajućeg fizičkog stanja. To prekinuto razdoblje primorilo ga je da se udalji od službenih profesorskih uloga koje je zastupao u Lyonu, što je na kraju dovelo do njegovog odlaska u mirovinu.
Tražeći promjenu klime koja bi mu pomogla u oporavku, Clément je otputovao u Sjevernu Afriku. Zimu 1887. i 1888. proveo je u Alžiru, nadajući se da će mu tamošnji zrak vratiti snagu. Preminuo je tamo 2. veljače 1888. godine. Dok neki zapisi njegovo umiranje povezuju s Alžirom, drugi izvještaji sugeriraju da je izdahnuo u Cherchellu.
