Bijeli Zastavnik

Rani život, obitelj i obrazovanje

Jasper Johns rođen je 15. svibnja 1930. godine u Augusti, Georgia. Brak njegovih roditelja okončao se razvodom dok je on bio vrlo mlad, što je rezultiralo njegovim odrastanjem u Južnoj Karolini. Većinu djetinjstva proveo je u Allendaleu, u Južnoj Karolini, živeći s babom i djedom. Kasnije je boravio s majkom i stepom, a na kraju je živio sa tetom Gladys na jezeru Murray. Crtež je počeo raditi još sa tri godine. Do vremena srednje škole, već je bio potpuno posvećen svom zanatu, a na kraju je diplomirao kao najbolji učenik razreda 1947. godine u srednjoj školi Edmunds u Sumteru, Južna Karolina.

Njegovo formalno obrazovanje započelo je na jugu. Tri semestra pohađavao je Sveučilište Južne Karoline u Columbiji. Nakon odlaska s usredišta studija, 1949. godine preselio se u New York City. Tamo se upisao na Parsons School of Design kako bi nastavio svoje usavršavanje. Tijekom tih formativnih godina radio je razne privremene poslove, uključujući i rad kao prodavač u knjižnici, prije nego što je njegov put prekinuo vojni poziv.

Vojna služba i povratak u New York

Trajektorija njegovih ranih godina prekinuta je 1951. godine kada je pozvan u službu u Američkoj vojsci tijekom Korejskog rata. Ovo razdoblje službe odveo ga je od umjetničkih škola Istočnog obale i smjestio u dva vrlo različita okruženja. Prosljeđivao je vrijeme stacioniran u Fort Jacksonu u Južnoj Karolini prije nego što je poslan u Sendai u Japan. Te godine vojničkog dužnosti pružile su mu distancu od bujne umjetničke scene koju je počeo istraživati u New Yorku.

Do ljeta 1953. godine, on se vratio u New York City. Grad je bio mjesto tranzicije, a on je pronašao posao u Marboro Books. Ovo razdoblje zaposlenja omogućilo mu je da se ponovno uklopi u urbano okruženje, koračajući kroz društvene i umjetničke slojeve grada. Upravo tijekom tih mjeseci nakon službe počeo je graditi poveznice koje će definirati njegov kasniji rad, radeći uz druge u gradskim loftovima i studijima.

Početak novog vizualnog jezika

Do 1954. godine došlo je do suptilnog, ali temeljnog pomaka u načinu na koji su predmeti bili obrađivani na platnu. Umjesto spontanih, gesturalnih tragova koji su definirali to razdoblje, pojavio se pokret prema stvarima koje naš um već poznaje. To je značilo korištenje simbola koji ne zahtijevaju nikakvo dodatno objašnjenje: zastava, karata, mete, slova i brojeva. To nisu bile ilustracije specifičnih događaja, već prepoznatljivi oblici korišteni za istraživanje načina na koji percipiramo smisao. Rad je postao način promatranja samog čina gledanja, koristeći ono što je poznato kako bi se preispitala sama priroda reprezentacije.

Ovaj pristup pomogao je da se Jasper Johns etablira kao centralna figura u razvoju američke poslijeratne umjetnosti. Njegova prva samostalna izložba održana je 1958. godine u galeriji Leo Castelli, gdje su ovi uobičajeni simboli prvi put susreli širu publiku. Njegove slike nisu pokušavale pobjeći od svijeta kroz apstrakciju; one su donosile svijet u studio kroz te tihe, repetitivne motive. Skidanjem potrebe za narativom, fokus se premjestio na površinu i način na koji simbol funkcionira kao vizualni kod.

Tehnika i umjetnički stil

Površina Johnsove slike često djeluje teško i slojevito. Često je koristio enkautiku, proces u kojem se pigment miješa s vrućim voskom kako bi se stvorio gust, teksturiran sloj. Ova metoda omogućuje fizičku dubinu koja sjedi na platnu, ponekad uključujući kolaž i novinski tisak izravno u vosak. Ti slojevi ne sugeriraju brzi, spontani gest; naprotet, rad odaje osjećaj svjesne kontrole. Svaki trag i oblik čini se postavljenim s određenim namjerom, udaljavajući se od neurednih, emocionalnih curenja koja su se viđala u drugim stilovima sredine stoljeća. On je preferirao izračuniraniji pristup načinu na koji se slika konstruira.

Izvan platna, njegov trag vidljiv je na mnogo različitih načina. Kretao se između teške teksture enkautike i preciznih, oštrih linija grafike. Njegova je praksa uključivala litografiju, sitoštvarstvo, bakropis i akvatintu. Te su metode omogućivale ponavljanje određenih oblika i simbola s različitim teksturama. Često je koristio iste motive – brojeve, slova ili mape – kako bi vidio kako se oni mijenjaju kada se promijeni metoda primjene. Rad je usmjeren na način na koji promatrač prepoznaje oblik i kako se to prepoznavanje mijenja kada je površina slojevita ili fragmentirana.

• Target (1958)
• White Flag (1955)
• Colored alphabet (oko 1959.)
• False Start (1959)
• Perilous Night (1982)

Ključna djela i ikonična ikonografija

Njegov rad često se vrti oko stvari koje ljudski um već poznaje. Sredinom 1950-ih, slika Flag (1954–55) koristila je kolaž zvijezda i pruga, slojevito nanoseći novinski papir i pigment. Taj je pristup pretvorio poznati simbol u teksturiranu površinu od voska i papira. Umjetnička slika kretala se od tih velikih, ravnih simbola prema koncentriranijim oblicima. Uslijedila je serija s meta, koja je koristila pogođeni centar kako bi preispitala način na koji promatrač doživljava jednostavan oblik. Jedno takvo djelo, Target with Four Faces (1958), smjestilo je lica unutar crvenog polja, stvarajući osjećaj nelagode kroz njihov repetitivni, bezizražajni raspored.

Fokus na prepoznatljive predmete nastavio se i tijekom 1960-ih. Djelo iz 1961. godine, Map, koristilo je fragmentirane prikaze Sjedinjenih Američkih Država kako bi istražilo geografiju i identitet. To je razdoblje donijelo i pomak prema trodimenzionalnim oblicima koji su oponašali svakodnevne predmete. Godine 1960. nastala je serija Painted Bronze (Beer Cans). Te su skulpture izlijevane u bronzi, ali su bile oslikane tako da izgledaju točno kao obični predmeti koje predstavljaju, brišući tako granicu između stvarnog predmeta i onog naslikanog.

• White Flag (1955)
• Three Flags (1958)
• False Start (1959)
• Colored Alphabet (oko 1959.)

Krug utjecajnih suradnika

U loftovima Manhattana, zrak je bio prožet zajedničkim idejama i tihkim trenjem bliskosti. Jasper Johns je živio u stanovima odmah uz Roberta Rauschenberga, u odnosu koji je bio istovremeno i romantičan i umjetnički sve do 1961. godine. Proveli su dane dizajnirajući izloženja u vitrinama trgovina poput Tiffanyja i Bonwit Tellera, radeći rame uz rame kako bi transformirali svakodnevninu u nešto sasvim novo. Ta bliskost značila je da su njihovi radovi bili u neprestanim dijalogu, kroz kontinuirani razmjenu misli i vizualnih eksperimenata koji su pomogli definirati novi smjer američke umjetnosti.

Taj se krug širio i na područja zvuka i pokreta. Jasper Johns bio je blizak prijatelj s kompozitorom Johnom Cageom i koreografom Mercejem Cunninghamom. Te su poveznice svom razmišljanju donijele drugačiji ritam, duboko ukorijenjen u avangardi. Kretio se kroz krajolik u kojem su granice između različitih disciplina bile prozirne, pod utjecajem načina na koji su Cage i Cunningham pristajali konceptima strukture i slučaja. Čak su se i ideje Marcela Duchampa nazirale u pozadini, pružajući okvir za preispitivanje same prirode onoga što predmet može predstavljati kada se postavi unutar okvira.

Naslijeđe i trajno utjecanje

Preokret od spontanih, gestualnih tragova Apstraktnog ekspresionizma prema prepoznatljivim vizualnim motivima Pop arta u velikoj je mjeri prošao kroz njegove ruke. Preuzimajući stvari koje je um već upoznao – zastave, mete i brojeve – i tretirajući ih kao predmete istraživanja, on je promijenio način na koji umjetnici pristupaju platnu. Taj pokret prema svakodnevici utekao je put radovima koje će kasnije razviti Andy Warhol i Roy Lichtenstein, gradeći na tim idejama o masovnoj kulturi i komodifikaciji.

Njegova prisutnost u svijetu umjetnosti obilježena je značajnim priznanjima. Godine 1988. na Venetianskoj gali dobio je Zlatnog lava. Kasnije, 2011. godine, primio je predsjedničku Medalju slobode. Ove počasti odražavaju karijeru provedenu u preispivaniu prirode reprezentacije i načina na koji simboli funkcioniraju u društvu koje se neprestano mijenja.

• Flag (1954–55)
• Target (1958)
• Map (1961)
• Perilous Night (1982)

Gdje danas vidjeti njegova djela

Kako bi se uživo susreli s njegovim slikama i skulpturama, posjetitelji često putuju u New York. Muzej modernog umjetništva (MoMA) čuva nekoliko njegovih remek-djela, dok Whitneyjev muzej američke umjetnosti i Metropolitanov muzej umjetnosti također njegovo radove u svojim stalnim kolekcijama. Ove institucije pohranjuju različite faze njegovog razvoja, od ranih eksperimenata s enkaustikom do kasnijih istraživanja umjetničkog ateljea.

Njegova prisutnost proteže se izvan granica Sjedinjenih Američkih Država. U Londonu, Tate Modern čuva djela koja odražavaju njegovo dugogodišnje zanimanje za to kako percipiramo poznate simbole. Viđenje ovih objekata u tako različitim ambijentima omogućuje nam dublji uvid u to kako njegova upotreba teksture i ponavljanja mijenja svoj karakter pod različitim svjetlosnim uvjetima.

• White Flag, 1955
• Target, 1958
• Map, 1961
• Perilous Night, 1982
• Dancers on a Plane, oko 1964.