Carl Schmid

Rani život, obitelj i obuka

Carl Schmid ulazi u povijesne zapise 7. listopada 1799. godine u Štetu. Rođen je u obitelji koja je bila duboko ukorijenjena u svijetu vizualnih umjetnosti. Njegov otac, Peter Schmid, djelovao je kao slikar i edukator umjetnosti, dok mu je majka bila Barbara Maria, rođena Saarburg. Obiteljsko okruženje bilo je prožeto tehničkim poučavanjem i umjetničkom praksom, što je bilo zajedničko iskustvo koje je dijelio i njegov brat, portretni slikar Wilhelm Schmid.

Detalji njegovog najranijeg obrazovanja ostali su pomalo skriveni u zakletvama vremena. Možda je svoje prve osnovne umjetničke korake činio u Aachenu, iako su točne okolnosti tih formativnih godina i danas neizvjesne. Oko 1820. godine, njegov put vodi ga prema Kraljevskoj pruskofajerskoj akademiji umjetnosti, gdje se njegovo formalno obrazovanje oblikuje unutar akademskih tradicija tog doba.

Život i djelovanje u raznim gradovima

Nakon završetka studija, Schmid se upućuje prema Parizu. Ovo razdoblje putovanja vodi ga do Aachena, gdje se trajno nastanjuje i uspostavlja svoju prisutnost. Do 1829. godine u tom gradu otvara "Zeichen- und Mal-Institut". Njegov pristup podučavanju odmiče se od puke kopije; umjesto toga, fokusira se na izravno proučavanje prirode kako bi istrenirao oko i ruku. Taj metod čini njegovu nastavu korisnom čak i za inženjere.

Ritam njegovog života mijenja se između glavnih europskih središta. Godine od 1831. do 1833. provodi u Rimu. London postaje još jedna česta destinacija, gdje boravi od 1834. do 1835. godine, te se tamo ponovno vraća 1842. godine. Ti se pomicanja definiraju karijeru provedenu kroz kulturnu središta kontinenta.

Njegove posljednje godine vode ga na jug. Na kraju se nastanjuje u Firenci, gdje umire 9. travnja 1885. godine.

Pokrovitelji, radionica i narudžbe

Aachen postaje središte Schmidova profesionalnog života 15. lipnja 1829. godine, kada otvara svoj "Zeichen- und Mal-Institut". To nije bio običan studio za kopiranje. On je promijenio pedagoški fokus, odbijajući tradicionalno oslanjanje na gotove predloške. Umjesto toga, insistirao je na izravnom proučavanju prirode. Ova metoda imala je za cilj izoštariti i oko i ruku, što je tehnika koja je njegovu nastavu činila podjednako dragocjenom inženjerima kao i umjetnicima visoke umjetnosti.

Ljeto 1837. donijelo je javno svjetlo na njegovu vještinu tijekom Aachen slikar painting izložbe. Unutar Rathausa predstavio je portrete suvremenih contemporary umjetnika, vješto hvatajući lica svojih kolega. Njegova reputacija preciznosti vjerojatno je dovela do interesa na visokoj kraljevskoj razini. Oko 1841. godine, vjerojatno je radio na specifičnoj narudžbi za Friedricha Wilhelma IV. Taj zadatak uključivao je izradu kopija portreta cara Napoleona i carice Joséphine, koje su prvobitno naslikali Louis-André-Gabriel Bouchet i Robert Lefèvre, a koje su se vratile u Aachen iz Berliner Schloss.

Ključna djela i značajni portreti

Schmidov kist vješto bilježi lica promijenjivog doba. Godine 1826. dovršio je portret Johanna Petera Josepha Monheima, djelo koje i danas stanowi dio kolekcije Muzeja Couven u Aachenu. Njegova sposobnost prenošenja karaktera na platno pomoću ulja najjasnije se vidi u portretu arhitekta Karl Friedricha Schinkela iz 1832., koji se danas nalazi u Alte Nationalgalerie u Berlinu. Ovaj prikaz Schinkela smješta Schmida u sam krug značajnog pruskog intelektualnog života. S druge strane, u Londonu se u Wellcome Collection čuva portret nepoznate osobe, možda Georgea Dixona Longstaffa.

Nakon individualnih likova, Schmid se bavio i širim, simboličnijim kompozicijama. Godine 1831. stvorio je uljano slikarstvo pod nazivom Allegorie Bergbau, djelo nastalo po nalogu za dvoranu za sastanke u vladinskoj zgradi u Aachenu. Ovo djelo udaljava se od intimne razmjere njegovih portreta prema formalnijem, institucionalnom prisustvu. Njegov rad u tom razdoblju odražava stalnu vladavinu i nad osobom i nad javnim simbolom.