Willem de Kooning: Abstraction, Representation, and Reinvention

Willem de Kooning (1904–1997), jedan od vodećih umjetnika pokreta Apstraktnog ekspresionizma, bio je čovjek koji nikada nije vjerovao da su apsolutna abstraktnost i reprezentacija međusobno iznimne. Kako je sam jednom rekao: „Ne zanima me ‘apsolutizirati’ ili vaditi stvari iz slike, već smanjivati slikanje na dizajn, oblik, liniju i boju. Bojim se na ovaj način jer mogu nastaviti stavljati više stvari u sliku – dramu, ljutnju, bol, ljubav, ženu, konja, moje ideje o prostoru. Čovjek je gledajući kroz oči opet emocija ili ideja.“ *Žena i Bicikl*, jedan od šest velikih kanvasa koje je napravio između 1950. i 1952., prikazuje stojeću ženu, čiji oblik je jasno vidljiv iako je umjetnički integrirana u okolinu neobjektivnih znakova. Iako je žena jedan od najtradicionalnijih motiva u povijesti umjetnosti, ženska figura u djelu Willema de Kooninga karakteristična je za vrijeme nakon Drugog svjetskog rata. Njezina svijetložuta haljota, visokije čizmice i grotesknja smiješka – uz drugu zubastu grinju koja visi ispod nje kao ogrlica – odražavaju glamurozne pin-up djevojke i filmske zvijezde tog vremena.

• Povijesni kontekst: Nakon Drugog svjetskog rata svijet je bio u križu, a središte kreativnosti prebacilo se iz Pariza u New York. De Kooning je stupio u kontakt s Henrijem Matisseom i Giorgiom de Chiricom te mladim umjetnicima kao Stuart Davis i Arshile Gorky koji su mu pružili posebno inspirativnu prijateljstvo.
• Stil: Apstraktni ekspresionizam nastao je nakon Drugog svjetskog rata kako bi se osvetio tradicionalnim umjetničkim konvencijama. De Kooning je bio jedan od glavnih predstavnika ovog pokreta koji je promijenio središte umjetničkog svijeta iz Pariza u Ameriku. Ovo djelo primjer je karakteristika ovog pokreta: energičan brušljavanje, nepredstavnički oblici i naglašavanje spontanih, gestualnih metoda boje. Odustaje od mirne ljepote kako bi prenio emociju kroz fizičnost.
• Teknica: Brušljavanje je vrlo intenzivno i vidljivo na površini slike. De Kooning nije nastojao postići preciznu reprezentaciju već izražavati osjećaj fizičkom tijelu. Najveću težnju je stavio u samu tkaninu slike, što znači da je koristio velike količine boje kako bi izgradio slojevitu površinu.
• Simbolizam: Bojama nije bilo cilja postići harmoniju već intenzivnost emocije. Žuta boja simbolizuje sreću i optimizam dok je crvena boja izražava ljutnju ili agresiju. Često se koristi kao kontrast između toplih i hladnih tonova kako bi dodatno naglasio emocionalni učinak slike.
• Emocionalni učinak: Djelo izaziva intenzivne emocije gledatelja jer je umjetnik nastojao prenijeti vlastitu unutarnju borbu kroz sliku. Žena i Bicikl je djelo koje je izrazito otvoreno pitanjima identiteta i položaja žene u društvu.

Izvor: MoMA | Willem de Kooning. Žena i Bicikl. 1950–52